Grad Trebinje već godinama se reklamira kao prestižna turistička destinacija, prevashodno za domaće goste i za turiste iz Srbije, ali i iz Tturske, Kine i drugih zemalja svijeta. Impresivan reljef, blagorodna klima, blizina mora… čvrsta su osnova za status turističkog dragulja.
Ali… uvijek ima to neko ali, a u Trebinju se ono javlja u vidu saobraćajnog divljanja i nebrige nadležnih institucija za taj problem. Svakodnevno divljanje motorima i kvadovima po najužoj gradskoj jezgri ne predstavlja samo bezbjednosni problem u saobraćaju, već i svojevrstan akustični terorizam koji ometa spokoj ne samo turista već i žitelja ovog grada.
Medicinska nauka već odavno stoji na stanovištu da je buka, uz vazdušno zagađenje, jedan od najopasnijih faktora ugrožavanja zdravlja u savremenom dobu. Zakonodavac, nažalost, naučna dostignuća i ideju javnog dobra, odnosno javnog reda i mira i bezbjednosti na cestama, ne doživljava kao obavezu te tako Republika Srpska još uvijek nema funkcionalan i stvarnosti prilagođen zakon o buci.
Lokalne vlasti, koje u svojim rukama imaju odgovarajuće mehanizme za suzbijanje te pošasti, takođe ne pokazuju namjeru da život u Trebinju učine podnošljivijim i manje izloženim već spomenutom akustičnom terorizmu, pa je tako danas moguće vidjeti motore i kvadove čak i u zaštićenim gradskim područjima, tamo gdje su posljednji put motori viđeni kada su Trebinjem paradirali dijelovi okupacione 7. SS divizije.
Za esesovce je razumljivo zašto nisu iskazivali brigu za dobrobit žitelja Trebinja. Zašto takvu nebrigu iskazuju i lokalne vlasti i nadležne institucije, ostaje misterija.
NT
