Ne možete očekivati da vam ljudi koji su u BiH obnašali neku važnu međunarodnu ulogu, posebno onu tzv. Visokog Predstavnika (VP), pošalju iskrenu, produktivnu i pozitivnu političku poruku. Naime, sigurno je da oni u startu već imaju previše ‘putra na glavi’, kako glasi taj simpatični hrvatski idiom.
Petritsch je u nekoliko navrata dao takve izjave nakon kojih je konfuzija oko uloge VP, i stvarnih dometa te institucije, postajala svaki put sve veća. Pisao sam o tome u nekim ranijim tekstovima. Npr. kada malo bolje razmislite, jezivo je završiti mandat rečenicom (travanj 2002.), „napravili smo državu“, a onda nešto kasnije (2011., u interview za Slobodnu Bosnu), reći da „nam Administracija Busha Ml. nije dopuštala da od BiH napravimo državu.“ Takve nekonzistentnosti kod Petritscha neobično su česte. Čitatelj treba znati da nije riječ o slučajnoj, unutarnjoj, privatnoj mentalnoj nesređenosti. Riječ je o namjernome pravljenju magle. Širenju konfuzije. Prikrivanju tragova, ili skrivanju realnih agendi. Dokumentirao sam Petritscheve ‘varke’ i makinacije posebno iscrpno u Poglavlju 2 knjige o visokom predstavniku.
Znate kako i zašto je Petritsch dobio ulogu VP? Tako što je učinkovito, diplomatskim putem, sudjelovao u pripremi udara na mete u Srbiji i Crnoj Gori za vrijeme NATO-akcije ‘Allied Force.’ Dobro je odglumio postojanje zajedničke diplomatske EU-pozicije u vrijeme kada nje više nije bilo. Nagrada je došla od Clintonove administracije vrlo brzo. I podrazumjevala je Petritschevo ispunjavanje svih naredbi koje su mu Amerikanci uputili.
Carl Bildt je imao nešto drukčiju ulogu, više vezanu uz vrijeme rata. No, i on je dio tzv. Transatlantske-NATO agende, procesa dokazivanja Europi da je besmisleno tražiti samostalnu sigurnosnu politiku u vremenu nakon prestanka Hladnoga Rata.
Danas su, dakle, njih dvojica, Petritsch i Bildt, objavili jedan zajednički tekst, za Frankfurter Allgemeine Zeitung. Tekst je priređen i na kanalu DW: Ukinuti Visokog predstavnika.
Pročitate li naslov, koji očevidno zvuči vrlo bombastično, dobit ćete jednu sliku o poruci teksta. No, nakon što pročitate tekst shvatit ćete da je poruka drukčija. Možda čak važnije, shvatit ćete i da tekst zapravo ne govori o BiH, nego o EU, odn. da glavna poruka nije upućena niti amerikancima niti državljanima BiH, čak niti potencijalnim novim visokim predstavnicima.
Pročitajte još
Sve što Bildt i Petritsch u tekstu zapravo kažu svodi se na sljedeće: pitanje nasljednika Christiana Schmidta nije važno. Važno je da EU preuzme BiH u vremenu međunarodno-političke napetosti koja po svemu podsjeća na Hladni Rat (1946-1991). Rusi su opasnost za BiH – sugeriraju njih dvojica, i EU STOGA treba naći neku zamjensku politiku, koja će osigurati usmjeravanje BiH ka procesu EU-integracija. Drugim rječima, njih dvojica shvaćaju i podvlače nešto što oni vide samo kao ‘geopolitički problem.’ Ustvari jedna rečenica, pri samome kraju, implicira da VP, s postojećim ovlastima, ostaje na snazi te da autori očekuju samo da dođe do neke vrste postupne smjene jednog medija utjecaja (izravne međunarodne uprave) nekim drugim, recimo pristupnim fondovima i promjenom legislative; njih dvojica, prema DW, kažu sljedeće: „Taj novi start, prema mišljenju autora teksta, mora počivati na dva međusobno povezana elementa: najprije je u pitanju korekcija nefunkcionalnog sistema upravljanja; i drugo, ukidanje posebnog međunarodnog nadzora.“ Očevidno, dvojac zapravo nestanak međunarodne uprave čine ovisnim o pristupanju zemlje EU, a samo pristupanje EU čine ovisnim o promjenama ustava. I eto nam odmah problema. Jer ne postoji način da u BiH, nakon 30 godina muljaža međunarodnoga faktora, promjenite ustav. Naročito ne u smjeru koji bi išao ka ukidanju npr. entitetskog veta, ili blokada na temelju ‘nacionalnog interesa.’
Također, Petritsch i Bildt se u ovome tekstu na bave onim što je ključno: samim mandatom, odn. tzv. Bonnskim ovlastima. One su pravi problem, i one znače ‘tiranijsku funkciju.’
Je li moguć VP bez tiranijske funkcije? Naravno. No, o tome dva ‘europska’ diplomata ne govore. I znakovito je da upravo o tome ne govore dok govore o tobožnjem podrivalačkom utjecaju Rusije. Ne spominjući niti jednom rečenicom pitanje uloge Vijeća Sigurnosti UN, ili načina na koji je ustoličen posljednji VP koji i nije VP nego je naprosto ‘njemački turista.’ Sve to dovoljno govori u prilog teze da je ovaj tekst zapravo isključivo propagandno sredstvo. Nemojte ih ozbiljno shvatati. Njih u svemu najmanje brine sudbina bosansko-hercegovačkih građana i državljana. Mi jesmo i ostajemo samo prazno platno za projekciju viših i urgentnijih geopolitičkih interesa i strategija.
U svijetlu te činjenice ne čudi me verbalno ponašanje Carla Bildta i Wolfganga Petritscha. Čudi me zapravo ponašanje npr. NSRS koja je jučer (26. svibnja/maja) usvojila Deklaraciju (o zatvaranju Kancelarije ureda visokog predstavnika u BiH) koja izravno dokazuje da se nitko od onih koji su Deklaraciju sastavljali nije potrudio stvarno pročitati, i sebi protumačiti, Aneks 10 Daytonskog mirovnog sporazuma. Opišemo li ‘međunarodnu politiku’ kao ‘agresore’, a sve narode u BiH, bez suptilnijih kvalifikacija, kao ‘unutarnje žrtve’ te politike, moramo zaključiti jednostavnom rečenicom: s takvim ‘žrtvama’ agresoru je posao agresije (i dominacije ili potčinjavanja) neobično lak. Riječ je očevidno o robovima koji svojim osloboditeljima nikada ne bi oprostili.
